24. 01. 2017.

Aleksandrov Dnevnik čajeva


S Aleksandrom redovno razmjenjujem mišljenja o čajevima, a povremeno i čajeve koji nam se dopadaju. Višegodišnji je ljubitelj dobrih čajeva koje tokom radne sedmice obično pije u tzv. 'Grandpa' stilu, dok je kako kaže, vikend rezervisan za prava uživanja kroz 'Gongfu' sesije. 

Poslušajte njegovu čajnu priču:
***

Pre svega, želeo bih da zahvalim Alenu što mi je pružio priliku da se predstavim na blogu Dobri čajevi.

Za svoju zaljubljenost u čajeve moram u znatnoj meri da zahvalim svom poreklu.

Rodjen sam u mešovitom braku, oca Srbina i majke Poljakinje. I,mada je moja porodica živela u Srbiji, raspuste smo uvek provodili u kući roditelja moje majke, u Poljskoj. Kultura ispijanja čaja u Poljskoj je na znatno višem nivou nego na Balkanu. Tako sam još od malih nogu naviknut da pijem crne čajeve na ruski način – sa limunom i medom.

Takodje, kada je čaj sredinom devedesetih godina prošlog veka počeo na velika vrata da se vraća na evropsku scenu, Poljska je bila jedna od prvih zemalja u kojoj su se otvarale čajdžinice, i tada sam po prvi put dobio mogućnost da probam crne i zelene čajeve u rinfuzu. Prilikom svake posete Poljskoj donosio bih kući oko pola kilograma različitih čajeva, koje sam koristio za spremanje napitaka za specijalne prilike. Običnim danima, koristile su se, naravno, i dalje filtar kesice.

Prelomni trenutak bila je ipak 2003. godina kada se u Srbiji otvorila prva čajdžinica – Kuća čaja u Beogradu. Od tog trenutka, čajevi u rinfuzu više nisu predstavljali luksuz, već je njihovo ispijanje preraslo u svakodnevni ritual. Naravno, „ekskluzivni“ čajevi koji su se mogli naći u poljskim, a ne i u srpskim čajdžinicama ostali su ona specijalna stvar rezervisana za vikende sa porodicom.

Takva situacija ostala je suštinski nepromenjena narednih deset godina. U jednom periodu sam možda voleo jedan čaj, u drugom drugi, povremeno bi poneka knjiga o čajevima našla svoje mesto u mojoj kolekciji, ne donevši mnogo toga novog....



O čaju sam znao više od ljudi u svom okruženju i ponosio sam se time, nesvestan da ni sam nisam zagrebao čak ni vrh ledenog brega.

A onda, druga polovina 2014. godine donosi nov značajan napredak u mom poznavanju čajeva. Bio je to trenutak kada sam otkrio Teavivre internet prodavnicu, i shvatio da mogu da naručujem čajeve direktno iz Kine. Od tog trenutka, sve je krenulo vrtoglavom brzinom. Dve hiljade i petnaeste godine dobio sam svoj prvi gajvan i savladao „gong fu“ metodu pripreme čajeva. Primenjivao sam je pre svega na kvalitetnijim ulung čajevima, koji do danas predstavljaju glavnu oblast moje ekspertize kada su čajevi u pitanju.



Dve hiljade šesnaesta godina donela je početak mog interesovanja za „šeng“ pu-erove.

Takodje, količina čajeva oko mene počela je da raste neverovatnom brzinom, u tolikoj meri da više nisam mogao da pratim koji sam čaj probao a koji nisam, te sam stoga pokrenuo internet dnevnik svojih ispijanja, na stranici http://josjedandnevnikcajeva.blogspot.com.

Kako to obično biva, što više informacija o nečemu imate, to više vidite koliko je tema opširna i zahtevna. U poslednjih šest meseci probao sam mnogo čajeva, i naučio mnogo. Ali očigledno je da će period preda mnom biti period učenja. Avantura tek počinje....



2 komentara:

  1. Uvek je lepo kada imas sa nekim da podelis svoja misljenja i iskustva, pogotovo na temu cajeva, jer je cinjenica da kod nas jako malo ljudi istinski pije i uziva u cajevima.

    Nego, zanima me da li imas iskustva sa Thes De La Pagode cajevima? Videh ih slucajno u jednoj apoteci, imaju zanimljivih kombinacija, mada i malo jacu cenu, pa cisto da znam da li cenu prati kvalitet i da li vredi da ih kupujem.

    Pozdrav.

    Dado :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemam iskustva sa njima, posto vec jako dugo ne pijem cajeve koji su mesani sa vocem, cvecem ili vestackim aromama.
      U svakom slucaju, po meni je i takve cajeve bolje naruciti direktno iz Kine, preko Teavivre prodavnice - kvalitet je zagarantovan, izbor je veci a cene su nize.

      Izbriši